Hrana i emocije
Poremećaji u uzimanju hrane rezultat su međusobnog djelovanja niza faktora, a mogu uključivati emocionalne poremećaje i poremećaje ličnosti, pritisak u obitelji, moguću genetsku ili biološku predispoziciju i kulturu u kojoj postoji obilje hrane i opsjednutost mišlju o mršavosti.
Razlikujemo 3 najčešća tipa poremećaja prehrane:
- anoreksija,
- bulimija i nespecifični poremećaj hranjenja,
- te poremećaj prejedanja.
Anoreksija i bulimija se najčešće javljaju u dobi od 12. do 25. godine, dok je poremećaj prejedanja prisutniji u zreloj dobi. POREMEĆAJ PREJEDANJA podrazumijeva učestalo konzumiranje velikih količina hrane i osjećaj da ne možete prestati s jedenjem. Za razliku od osobe koja ima bulimiju, nakon prejedanja, osoba ne ide povraćati, piti laksative ili pretjerano vježbati.
Kod nekih slučajeva, ljudi se prejedaju zbog nepromišljenih navika, kao što je sjedenje ispred televizije s vrećicom čipsa u ruci. Ali često je prejedanje rezultat emocionalnih problema. Prejedanje postaje poremećaj kada se javlja najmanje jedanput tjedno u periodu od minimalno 3 mjeseca. Ovaj poremećaj hranjenja karakteriziraju:
Dijagnostički kriteriji: (https://www.nationaleatingdisorders.org/learn/by-eating-disorder/bed)
- Ponavljajuće epizode prejedanja (jedenje u određenim periodima veće količinu hrane te osjećaj da osoba ne može prestati jesti, ne može kontrolirati količinu, kao ni hranu koju konzumira).
- Epizoda prejedanja uključuje: puno brže jedenje nego je to uobičajeno, jedenje do osjećaja neugodne pretrpanosti, jedenje velike količine hrane unatoč izostanku fizičkog osjećaja gladi, jedenje u samoći zbog osjećaja srama pred drugima uslijed količine pojedene hrane, osjećaj gađenja prema sebi, depresivnog raspoloženja ili velike krivnje nakon takve epizode.
- Izražena uznemirenost koja je prisutna i nakon epizode prejedenja.
- Prejedanje se pojavljuje učestalo, najmanje jednom tjedno tijekom tri mjeseca.
Što dovodi do emocionalnog jedenja i/ili prejedanja?
Istraživanja pokazuju da povećane razine kortizola u krvi koje se javljaju kada je tijelo pod stresom reakciju organizma tijekom koje se povećavaju otkucaji srca, ubrzava disanje, povećava se oštrina vida, ubrzava se protok krvi u mišiće te se povećava apetit, odnosno tijelu je potrebno gorivo kako bi se moglo „boriti ili pobjeći“ stoga žudi za „utješnom hranom“. Ljudi koji su izloženi kroničnom stresu su u riziku da imaju kronično povišene razine kortizola u krvi što doprinosi razvoju kroničnog obrasca emocionalnog jedenja.
S druge strane, ljudi koji su skloni povezivanju hrane s utjehom, moći, ugodnim emocijama ili bilo čim drugim što ne uključuje samo osnovnu potrebu za preživljavanjem, skloniji su emocionalnom jedenju. Ljudi koji emocionalno jedu su možda i odgojeni tako da hranu povezuju s emocijama umjesto s preživljavanjem, posebice ako im je hrana bila teško/rijetko dostupna ili je bila često korištena kao nagrada, kazna ili zamjena za emocionalnu intimnost.
Znakovi upozorenja za emocionalno jedenje uključuju sklonost tome da se osjećaj gladi osjeti intenzivno i odjednom umjesto da se postepeno osjećaj gladi povećava kao što je to u slučaju prave, fizičke gladi. Emocionalno jedenje čisto traži isključivo želju za „junk“ hranom, a ne izbalansirani zdravi obrok te je potreba za hranom obično posljedica osjećaja stresa ili neugodne emocije kao što su dosada, tuga, ljutnja, krivnja, frustracija i slično. Druge karakteristike emocionalnog jedenja su da često ljudi nemaju kontrolu dok jedu te se često nakon toga osjećaju krivo zbog količine i vrste hrane koju su pojeli.
